Get Adobe Flash player

O paraglidingu

Jeste li osjetili želju da poletite slobodno kao ptica, poželjeli letjeti visoko i daleko, otisnuvši se laganim korakom u visine iznad tla kojim ste trenutak prije toga samo prozaično hodali pogleda uprtih u zemne stvari? A, tko nije? Mislite li da je to nemoguće? Itekako je moguće. I ne samo to, lako je i jednostavno. Dobro, ne baš doslovno samo tako lako. Naime, treba nešto naučiti, ali kada se nauči i uvježba, onda je zaista lako. A koliko je lijepo? Ljepše nego što možete zamisliti. To su drugačiji trenuci od ovih koje proživljavamo  u svakodnevnom zemaljskom svijetu. To je ostvarenje Ikarovog i Dedalovog sna. To letenje je oslobođeno od snažnih mlaznih ili elisnih motora, oslobođeno krute kabine zrakoplova, a nosi vas krilo koje direktno osjećate svojim tijelom jer ste s njim spojeni. Ime za takvo letenje je slobodno letenje, a jedan od načina slobodnog letenja je parajedrenje (paragliding).

 

I sad se još vjerojatno pitate: "A, koliko je to sigurno?" Odgovor glasi: Da, sigurno je, uz uvjet da poštujete određena pravila. Paragliding nije ekstreman sport kako ga mnogi karakteriziraju ukoliko ne prelazite određene granice vlastitih sposobnosti, uvjeta, mogućnosti i sl. Parajedrilica nije konstruirana i proizvedena da se ljudi dovode u opasnost, nego da uživaju u onome što im ta letjelica može pružiti. Naravno, kao i svaki automobil na cesti, bicikl ili bilo što drugo, može biti itekako opasna ukoliko se koristi bez potrebne sposobnosti za njezino upravljanje, u neprimjerenim vremenskim uvjetima, namjernim izlaganjem opasnosti i sl. Tijekom osposobljavanja za samostalno letenje parajedrilicom naučit ćete gdje su granice svega toga, odnosno kako koristiti parajedrilicu na siguran način.

Kako parajedrilica leti?

            Da bi se nešto suprotstavilo gravitaciji, dakle da bi letjelo, mora postojati sila suprotnog smjera koju nazivamo uzgon. Ptice i zrakoplovi kao što su avioni i jedrilice uzgon postižu pomoću krila. Parajedrilica također to ima. Parajedrilice su izgledom najsličnije današnjim padobranima za skokove iz aviona. Naravno, ne onim starim okruglim kupolama kojima se spuštalo vertikalno prema zemlji, odnosno tamo gdje ih vjetar odnese, nego ovim današnjim "četvrtastim" kojima se osim spuštanja (vertikalne komponente kretanja) postiže i horizintalno kretanje, odnosno određeni dolet, tj. određeni let. To je moguće zato jer otvorena kupola takvih padobrana nije kupolastog (okruglog) oblika, nego je strujanje zraka formira u oblik krila. Parajedrilica leti na istom takvom osnovnom principu, a osnovna konstrukcijska razlika je u tome da je krilo parajedrilice veće površine i manje debljine čime se postiže puno bolji (veći) uzgon pa parajedrilicom, ne samo da se može dalje doletjeti, nego za razliku od padobrana čija je svrha da se padobranac nakon skoka iz aviona sretno spusti na određeno mjesto na tlu, može poletjeti s tla. I ne samo to. Za razliku od padobrana kojim se samo spušta, parajedrilicom se može dizati poput jedrilice ili zmaja (ovjesne jedrilice). Konstrukcija parajedrilice omogućuje iskorištavanje uzlaznih zračnih strujanja zahvaljujući čemu se nakon polijetanja, ukoliko takva strujanja postoje i ako ih pilot zna iskoristiti, mogu postizati dovoljne visine za odgovarajuće prelete. Za vašu informaciju, uobičajeni pojedinačni preleti iskusnijih pilota parajedrilice, ovisno o  uvjetima, nisu dugi nekoliko kilometara, nego redovito deseci pa i stotine kilometara. Nedavni svjetski rekord iznosi preko 500 km.

            Upravljanje parajedrilicom izvodi se, osim pomoću povlačenja određenih konopaca (kao kod padobrana), pomicanjem tijela unutar sjedala u kojem pilot tijekom leta sjedi.

            Za polijetanje je potrebna odgovarajuća padina i odgovarajući vjetar, ali polijetati se može i s horizontalne površine, npr. ravne livade. Za takva polijetanja potrebno je ipak imati neko sredstvo ili uređaj koji mora dati energiju da bi parajedrilica postigla uzgon. Jedan od načina je pomoću sredstva za vuču tako da se pilot parajedrilice zakačen užetom na to sredstvo (vitlo) povlači te nakon postizanja određene visine pilot se otkačuje i nakon toga slobodno leti. Drugi način za polijetanje s ravne površine je uz pomoćni motor kojega pilot parajedrilice nosi na leđima. Elisa motora daje odgovarajući potisak da bi onda krilo parajedrilice postiglo potreban uzgon, dakle kao kod drugih motornih zrakoplova, tj. aviona.

            Sve detalje, od osnova aerodinamike, konstrukcije i održavanja, potrebnih znanja iz meteorologije, tehnike letenja i ostalog potrebnog za letenje parajedrilicom, saznat ćete kroz tečaj kojim se možete osposobiti za pravog pilota parajedrilice kako biste uživali u nečemu najljepšem što čovjek u svojem životu može doživjeti. Ukoliko se ne želite osposobljavati za samostalno letenje, a želite doživjeti tu ljepotu slobodnog leta, nema nikakvih problema. Moguće je. Javite nam se za letenje u tandem parajedrilici. Netko od naših iskusnih članova s licencom tandem pilota parajedrilice pružit će vam to.

            Na kraju, jeste li se zapitali zašto ptice tako lijepo pjevaju? Mi znamo odgovor! Poletite s nama i bit će jasno i vama.paragliding1

PARAfreeK

Copyright © 2015. All Rights Reserved.